Živog blagoslovljenog Muhammeda za svakog muslimana predstavlja izvog svekolikog nadahnuća, bilo je da je riječ o njegovoj riječi ili konkretnom postupku. Naravno, da bi istinski moglo utjecati na vjernikov život, potrebno je da se sve ono što se Muhammeda, a.s., tiče na valjan način kontekstualizuje, da bi čovjek to držao relevantnim i za svoj životni put. Dakle, suština je u adekvatnom promicanju poslaničkog standarda, pri čemu će njegova paradigmatska ćud drugima biti bliska i razumljiva, te će njedriti konkretnim svakovrsnim poticajima ljudskim da se iznađu odgovarajući mehanizmi i modaliteti koji će zadovoljiti općenitost zahtjeva što su ih dragi Bog i Poslanik saopštili.
Mnogobrojne žrtve malobrojne skupine
Mi se u blagoslovljenom mjesecu Ramazanu s posebnim pijetetom prisjećamo Bedra i svega onoga što Bedr simbolizira: prevashodno jednu bezrezervnu spremnost na svakovrsnu žrtvu poradi Boga, sve to da bi se poklanjanje Bogu (islam) u punini moglo dosegnuti, a što ustvari za muslimane predstavlja personifikaciju krajnje slobode.
Želimo posebno istaći sljedeće: Bedr je uslijedio nakon što je blagoslovljeni Poslanik prognan, te nakon što je prethodno godinama pokušavao da svome narodu na različite načine približi bīt Božanske poruke. Muslimani su na Bedru bili „malobrojni“, što bismo mogli usporediti s našom „mnogobrojnošću“ i istovremeno letargičnošću i nemoći. Šta je tu letargičnost i nemoć prouzročilo? I zašto se i pored svega toga i dalje hvališemo „mnogobrojnošću“? Čak i u kur’ anskom tekstu primjećujemo da mnogobrojnost korespondira sa nekvalitetom, neodnjegovanošću, na koncu nemogućnošću da se prepozna suštinski bitno, a da se ono što je marginalno zanemari ili da se, ako ništa, njegov značaj barem ne prenaglasi.
Bedr je naša cjeloživotna borba
Bedr nam upravo treba omogućiti da razaznamo kontekst u kojem živimo i djelujemo, te da iznađemo sve neophodne mehanizme za „našu borbu“. Naravno, ta borba neće sličiti „bedranskoj“, no, shodno Poslanikovom, a.s., izvješću, upravo ta borba jeste suštinski bitna, a to je poziv na konstantni samoobračun, samopropitivanje, iznutarnje čišćenje duše i glačanje srca, što će se naposlijetku reflektovati i na vanjsku ravan.
Iako se s razlogom puno govori o Bedru, smatram da se Bedr ne može istinski razumjeti ukoliko ga ne motrimo u jednom širem kontekstu zajedno sa predbedranskim i postbedranskim periodom, zato što jedino tako možemo imati cjelovitu sliku, a i svojevrstan orjentir u našem životnom kretanju, te istinskom razaznavanju naših okolnosti. Istinski Bedr za muslimana jeste cjeloživotni, a predstavlja konstantno iznalaženje prostora da se Bogu dodatno približi a što se postiže odgovornim i savjesnim djelovanjem, preciznošću, korektnošću, te nadasve stručnošću.
