Ubejj, sin Kaʻba

Ubejj je sin Kaʻba i Suhejle. Nije poznato kada je tačno rođen, ali je nesumnjivo da je rođen u Jesribu. (Pro)zvan je Ebū el-Munzir i(li) Ebū Eṭ-Ṭufejl. Potiče iz jesribskog plemena Hazredž. Prije nego što je prigrlio islam Ubejj je bio jevrejski učenjak koji je znao čitati stare knjige, poznavao je ranije vjerozakone i jedan od rijetkih koji je bio pismen. Ubrzo nakon primanja islama postaje “najučeniji ashab i prvak učača Kur’ana”. 

Ubejj, sin Kaʻba, bio je prisutan prilikom drugog zavjeta/prisege na ʻAkabi.

Nakon hidžre 622. godine uslijedilo je bratimljenje muhadžira i ensarija, a Muhammed, s.a.v.s., pobratimio je, prema nekim predajama, pobratimio Ubejja sa Ṭalḥom, sinom ʻUbejdullāha. 

Bio je učesnik najvećih bitki i vojnih pohoda za života Muhammeda, s.a.v.s.

Neki tvrde da je Ubejj prvi pisar Objave. I pored toga što je usmena predaja (et-teleqqī) imala dominantnu ulogu u čuvanju i prenošenju Kur’ana, Poslanik, s.a.v.s., imao je naročite pisare Objave (kuttābu-l-vahj) koji su zapisivali objavljene kur’anske ajete. Radilo se o osobama koje su bile najbliže Poslaniku, s.a.v.s., i koje su uživale ogromno povjerenje muslimana. Među njima su bila četverica pravednih halifa, potom Zejd, sin Sābita („najsposobniji u ovom poslu“, prema Mehmedu Handžiću), Sābit, sin Kajsa, Ubejj, sin Kaʻba, Muʻāvija, sin Ebū Sufjāna, Hālid, sin Velida, Muʻāz, sin Džebela i dr. Kada bi Poslaniku, s.a.v.s., bilo objavljeno nešto iz Kur’ana, makar se radilo samo o dijelu ajeta, on bi pozvao nekog od pisara, a zatim bi im zapovjedio da zapišu objavljeno. O tome postoje brojne vjerodostojne predaje.

Islamski učenjaci razilaze se u pogledu broja ashaba Muhammeda, s.a.v.s., koji su pred njim napamet proučili kompletan Kurʼan. Nema sumnje da je veliki broj ashaba napamet znao kompletan Kurʼan. Mnogi su znali manji ili veći broj kurʼanskih sura, ali je predmet rasprave jasno i nedvosmisleno preciziranje broja (i imena) ashaba čije je učenje (a time i hifz) potvrdio, odobrio i verificirao Muhammed, s.a.v.s. Više predaja i djela u ovom kontekstu spominju četvericu ashaba, a to su: Muʻāz, sin Džebela, Ubejj, sin Kaʻba, Zejd, sin Sābita i Ebū Zejd. Neki učenjaci navode, uz spomenute ashabe, i Ebu-d-Derdā’a i Osmāna, sina ʻAffāna, r.a. Ovo, naravno, nije kompletna lista imena ashaba Muhammeda, s.a.v.s., koji su pred njim (pro)učili nešto iz Kur’ana Časnog. Ovo potvrđuje i naredna predaja. Naime, prenosi se da je Enes, r.a., rekao: “Za vrijeme Božijeg Poslanika, s.a.v.s., četverica su sakupila (naučila napamet) čitav Kur’an i svi su bili ensarije. To su Muʻāz, sin Džebela, Ubejj, sin Kaʻba, Zejd, sin Sābita i Ebū Zejd (jedan od Enesovih amidža)…” (Muslim)

Muhammed, s.a.v.s., je jednog dana upitao Ubejja: “O Ebū Munzire, koji je ajet u Kur’anu najveličanstveniji?” On je odgovorio: “Allah, dž.š., i Njegov poslanik najbolje znaju.” Poslanik, a.s., mu postavi isto pitanje: “Ko je ajet u Kur’anu najveličanstveniji, o Ebū Munzire?” On tada odgovori: “Ajetu-l-kursijj, tj. Allah je – nema boga osim Njega – Živi i vječni” Tada je Allahovom Poslaniku zasijalo lice od sreće i oduševljenja. Potapšao ga je po ramenu i rekao: “Neka je blagoslovljeno tvoje znanje, o Ebū Munzire!” Tako mu je Poslanik, s.a.v.s., čestitao na njegovom znanju koje mu je Allah, dž.š., podario. 

Enes, r.a., pripovijeda: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je Ubejju: ‘Allah mi je naredio da ti učim Kur’an!’ ‘Allah me je spomenuo tebi?!’, upitao je. ‘Da’, odgovorio je. ‘Već sam spomenut kod Gospodara svjetova!’, reče on. ‘Da’, odgovorio je (Vjerovjesnik, s.a.v.s.), pa su se njegove oči orosile suzama.” (Buhari) Ubejj nije mogao suzdržati radost i ushićenje. Zar može biti veće časti za običnog smrtnika od toga da njegovo ime spomene Gospodar svjetova?!

O njegovom znanju i stepenu kao učenjaka govori i predaja Zirra, sina Hubejša, koji je rekao: “Išao sam pitati Ubejja, sina Kaʻba, r.a., (o noći Kadr) pa sam rekao: ‘Tvoj brat, sin Mesʻuda kaže da onaj ko cijelu godinu provede u ibadetu pogodit će Noć kadr!’ ‘Allah mu se smilovao!’, reče on, ‘Znao je on, svakako, da je ona u ramazanu, da je u zadnjoj trećini, tačnije dvadeset i sedmu noć ramazana i da drukčije ne može biti, ali nije htio da se ljudi ograniče samo na nju (u svom ibadetu)!’ ‘Na osnovu čega to kažeš, o Ebū Munzire?’, upitao sam. ‘Na osnovu znaka koji nam je Božiji Poslanik, a.s., otkrio – da će Sunce tog jutra izaći a neće imati zraka!’ – odgovorio on.’” (Muslim)

Ubejj je jedne prilike ovako govorio o životu na ovom svijetu: “Dobar primjer o tome šta je, ustvari, ljudski život je naša hrana; bez obzira koliko se trudili da ona bude ukusna i da u nju tačno stavite sastojke, pogledajte u šta se ona pretvori kada je probavite.” 

ʻAbdullāh, sin ʻAbbāsa, r.a., je govorio: “Najbolji kadija među nama je ʻAli(ja), r.a., a najbolji učač Kur’ana je Ubejj, sin Kaʻba.” 

Od Ubejja su prenešene mnogobrojne predaje o tumačenju Kur'ana. Dovoljno mu je što ga je Božiji Poslanik, s.a.v.s., pohvalio ga za poznavanje Božije Knjige.

Od Ubejja se u hadiskim djelima prenose 164 hadisa. 

Više je svjedočenja koja ukazuju na to da je u zadnjim godinama života Ubejj potpuno osijedio. Od ʻUtijje se prenosi: “Došao sam u Medinu i sjeo pored nekog čovjeka sijede kose i bijele brade. Bio je to Ubejj, sin Kaʻba.”

Prema nekim svjedočenjima, Ubejj bi (pro)učio kompletan Kur’an svakih osam dana. Navodi se da je upravo Ubejj predvodio dvadeset rekata teravih-namaza u vrijeme halife Omera, r.a.

ʻUtejj es-Saʻd kazuje: “Došao su u Medinu jednog vjetrovitog dana u kojem je vjetar nanosio mnogo prašine. Bila je gužva i ljudi su neprestano gurali jedni druge. Upitao sam: “Šta vam je?” Neko od njih mi je odgovorio: ‘Zar ti nisi odavde?’ ‘Ne, nisam’, odgovorio sam mu. On povika: ‘Prvak muslimana je umro danas. Umro je Ubejj, sin Kaʻba!’.” 

Omer, r.a., je veoma uvažavao i cijenio Ubejja. Od njega je tražio mišljenja i fetve, a kada je Ubejj preselio na Ahiret rekao je: “Danas je umro prvak muslimana!”

Više je mišljenja o godini njegove smrti. Neki kažu da je to bilo 19. hidžretske godine. Drugi, pak, vele da je to bilo 21. ili 22. hidžretske godine. Ima nekih nagovještaja da je to moglo biti znatno kasnije, u Medini, oko 30. hidžretske godine, u doba hilafeta hazreti Osmana, r.a.

Izvori: 

1. Al-‘Asqalānī, Ibn Haǧar, Al-Iṣāba fi tamyīz aṣ-ṣaḥāba, Dār al-kutub al-‘ilmiyya, Bejrut, 1995.
2. Az-Zahabī, Shams Ad-Dīn, Siyar a’lām an-nubelā’, Mu’assasa ar-Risāla, Bejrut, 1988.
3. Az-Zahabī, Shams Ad-Dīn, Tazkira al-ḥuffāẓ, Dā’ira al-maʽārif al-ʽuṯmāniyya, 2006.
4. El-Buhari, Muhammed b. Ismail, Sahihu-l-buhari: Buharijeva zbirka hadisa, III tom, prevod: Muharem Štulanović, Hasan Makić…, Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2008.
5. Fuad Sedić, “Ubejj ibn Keab, r.a.”, IIN Preporod, broj 15/929, 1. august 2010.
6. Handžić, Mehmed, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, (1972.), II izdanje, Sarajevo: Gazi Husrev-begova medresa.
7. Ibn Saʽad, Muhammad, Kitāb al-Tabaqāt al-Kabīr, vol. 3., prevod: Bewley, A. (2013). The Companions of Badr. Loon: TaHa Publishers.
8. Mehtić, Halil, “Najistaknutiji hafizi u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s.”, Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, broj 3., Zenica, 2005.
9. Muhammed Halid, Halid, Ljudi oko Poslanika, El-Kalem, Sarajevo, 2006.

Priredio: prof. mr. Mensur Kerla