"GOSPODARU MOJ, PODARI MI ZNANJE I UVRSTI ME MEĐU ONE KOJI SU DOBRI."

(KUR'AN, PJESNICI, 83.)​

Haris Dubravac

Haris Dubravac

Master islamskih nauka iz oblasti akaida

Ruže spoznaje iz Sa‘dījevog ‘Đulistana’

Da bi čitaoci imali uvid iz kakvog čuvenog djela čitaju mudrosti, ovdje iznosimo osnovne podatke koje je Salih A. Trako dao na početku svog prijevoda Đulistana. Godine 1258. nastaje životno djelo šejha Sa‘dīja Šīrāzīja – Đulistan, napisano u spomen sultana Ebū Bekra ibn Sa‘da ibn Zengīja.

Đulistan, u doslovnom značenju – ružičnjak, prozno je djelo protkano stihovima; to je zbornik kratkih priča i pjesničkih aforizama u kojima se rimovana proza prepliće sa stihovima; po karakteru tih aforizama i sadržini priča, Đulistan spada u poučna, didaktička djela. Po svom dubokom misaonom sadržaju, zanimljivim motivima, slojevitosti, i nedostižnoj ljepoti u jednostavnosti stila, Šejhov Đulistan je nadživio vijekove i zadivio civilizirani svijet. Popularnost Đulistana vidljiva je i po tome što danas gotovo nema velike biblioteke u svijetu koja ne posjeduje ovo djelo, bilo rukopisno, bilo štampano. 

S Osmanlijama, od kraja XV stoljeća pa nadalje, i u naše krajeve stižu djela perzijskih klasika, među njima i šejh Sa‘dījeva. I Đulistan vremenom postaje obavezna lektira u mnogim medresama širom Bosne i Hercegovine i drugih naših krajeva. Đulistan je komentarisan i prevođen na svim stranama islamskog svijeta, a i danas se prevodi i na Istoku i na Zapadu. Ahmed Sūdī Bošnjak je najpoznatiji komentator ne samo šejh Sa‘dījevih djela Bustana i Đulistana, nego i drugih poznatih perzijskih klasičnih djela. Posebno treba podvući da je šejh Fevzija Mostarac, iz XVIII stoljeća, napisao na perzijskom jeziku svoj Bulbulistan, ugledajući se na Đulistan, koji i po formi i po sadržini asocira na svoj uzor. 

Sve ti je pokorno i spremno da ti služi!
Zar bi bilo pravedno da ne budeš pokoran volji Njegovoj?

Oni koji pričaju o ljubavi ne znaju šta je to,
A Onaj ko je spoznao ljubavod njega nema glasa.

Život je kao snijeg pod julskim suncem;
Sasvim malo ostalo a čovjek se još u nemaru zavarava.

Hvalili te ili ne hvalili učeni (isto je);
Lice ljepotice ne treba ukrašavati frizer ni kozmetičar.

Darom govora čovjek se razlikuje od životinja,
A životinja je bolja od tebe ako ne govoriš istinu.

Mudri su kazali: “Laž, izrečena u dobroj namjeri, bolja je od istine koja sije smutnju.”

“Nije sve što je po rastu više i po vrijednosti bolje. Ovca je čista, a slon je kao lešina.

Najmanje brdo na zemlji je Tur,
Ali je ono kod Boga najveće po vrijednosti…”

Pas Pećinskih Spavača je neko vrijeme
Išao za dobrima i postao čovjek.

Dobro činiti zlikovcima isto je
Kao zlo činiti dobrim ljudima.

Ako ne vidi danju oko slijepoga miša,
Kakav je grijeh suncaizvora svjetlosti?
Pravo treba reći: Hiljadu takvih očiju
Bolje da oslijepe nego da sunce potamni!

Boj se onog koji se tebe boji, o mudri.

Budi čist, brate, i ne boj se nikoga!
Prljavo rublje lupaju pralje na kamenu.

Ne misli na teškoću i bezizlaz i ne budi tužan
Jer u tamnim dubinama je izvor života.

“Ko god vrijeđa Boga – Uzvišenoga i Velikoga – da bi pridobio nečiju naklonost, Uzvišeni Bog će okrenuti te ljude protiv njega, i oni će ga zbrisati s lica zemlje.”

Onom ko ti uvijek čini dobro
Nađi ispriku ako ti u životu učini nepravdu.

Ako ti ljudi pričine kakvu štetu, ne žalosti se,
Jer od ljudi ne dolazi ni ugodnost ni bol.
Znaj, od Boga je razdor između dušmanina i prijatelja,
Jer je srce obojice u Božjoj vlasti.
Premda strijela uvijek iskače iz luka,
Pametni će zaključiti da strijelac izbacuje strijelu.

Car je čuvar siromaha i bijednika
Iako je u raskoši i bljesku svoje moći i bogatstva.
Ovce nisu radi čobanina
Nego čobanin za to da čuva ovce.

I neprijatelju učini dobro;
Pasja usta najbolje je komadom hljeba začepiti.

Pametni ljudi ne nazivaju uglednikom onoga
Ko velike ljude ružnim imenima naziva.

Griješnici se kaju zbog grijeha svojih,
A pobožnjaci traže oprost za propuštene ibadete.

Ko god iznosi mane drugih ljudi pred tobom,
Sigurno će tvoje drugima prenositi.

Kad bi jedan bunar napunili ružinom vodom,
Pas koji se tu uvali učinio bi je jamom za otpatke.

U očima drugih izgledam vrlo lijepo,
A zbog moje nečiste duše obaram glavu od stida.
Ljudi slave pauna zbog njegove ljepote,
A on se stidi svojih ružnih nogu.

Kada onaj ko sluša ne shvaća,
Ne traži od govornika jakog zanosa.
Široko rasprostri raspoloženje i volju
Kako bi rječiti govornik pogodio cilj.

“Kako ćeš se moći zahvaliti Bogu za blagodat što si bolji nego što ljudi o tebi misle?”

Budi dobar, a neksvijet priča o tebi šta hoće;
To je bolje nego da si zao a da te ljudi smatraju dobrim.

Budi dobra vladanja da onaj zlonamjernik
Ne dobije mogućnost da govori o tvojim porocima.
Kada je zvuk barbata uredu,
Zar će ga vući za uši ruka muzikanta?

Pod silinom vjetra na podnevnoj žegi
Povijaju se grane vrbe, a ne tvrdi kamen.
Sve što vidiš, bruji i Njega slavi,
Ali to zna samo ono srce koje čuje.

Nekom pobožnjaku rekoše: “Nismo čuli da je neko ovoga ljepotana – sunce, jako zavolio.” Pobožnjak odgovori: “Zato što se može vidjeti svaki dan osim zimi, kada je sakriveno i onda svakom drago.”

Briga o djeci, hljebu i odjeći
Ne dopuštaju ti da lebdiš u carstvu nebeskom.

Uhom duše slušaj riječi učenoga
Makar mu djela i ne odgovarala riječima.
Laž je ono što govori protivnik;
Kako može onaj ko spava probuditi usnulog?
Čovjek treba da uhom prima savjete
Makar bili i na zidu napisani.

Velika rijeka ne može se zamutiti jednim kamenom.

Podijeli zekaat na imanje, jer vinova loza daje više roda
Kada joj vinogradar obreže suvišne grane.

O zadovoljstvo, učini me bogatim,
Jer nema većeg blaga od tebe.

Ako hoćeš da kažeš kome tugu srca, kaži onom
Čiji će ti izgled lica dati mir kao da je novac.

“Sreća se ne postiže velikim naprezanjem, bolje je manje se uzbuđivati.”

Prijatan glas je bolji od mila lica,
Jer ono prvo je duhovna hrana, ovo drugo čulni užitak.

Donji žrvanj vodenice nije pokretan; zato podnosi teret teški.

Ako tvoje zlato nema vrijednosti u očima ljepotice,
I zlato i blato izgledaće ti jednako vrijedni.

Odvratnost neznalice prema učenome je sto puta veća nego mržnja učenoga prema neznalici.

“Kad bi ljudska duša bila toliko vezana za Onoga koji daje nasušni hljeb, koliko je vezana za sam nasušni hljeb, čovjek bi nadmašio meleka!”

Gdje god drvo darežljivosti uhvati korijen,
Njegove grane i vrh pružaju se prema nebesima.
Ako se nadaš da jedeš njegove plodove,
Ne prislanjaj pilu na njegov korijen traženjem zahvalnosti.

Carevima je potrebno da su u društvu mudraca više nego što je mudracima potrebno da su u blizini careva.

Tri stvari nisu dugovječne: bogatstvo bez trgovine, nauka bez raspravljanja i država bez politike.

Tajnu za koju želiš da ostane skrivena ne otkrivaj nikome makar ti bio i iskreni prijatelj, jer taj prijatelj možda ima svojih iskrenih prijatelja, slično lancu.

Prekomjerna srdžba donosi strah, a neumjesna ljubaznost odnosi poštovanje.

Plamen srdžbe zahvata najprije onog ko se srdi, a onda jezik plamena ili stigne ili ne stigne do neprijatelja.

Neznalici nema ništa bolje od šutnje, ali kad bi on to znao, ne bi bio neznalica.

Neobdareni ljudi ne mogu da gledaju darovitog i učenog, isto kao čaršijski psi lovačkog kera. Oni laju, ali ne smiju prići blizu.

Učeni, koji ima posla s neukim, ne treba očekivati poštovanje prema sebi; pa ako neznalica u raspravi nadvlada učenoga, nije nikakvo čudo, jer kamen može da razbije biser.

Ne čudi se obrazovanom koji u društvu s neznalicama bude prisiljen da zašuti, jer buka i tutanj bubnja zagluši zvuk harfe, a zapah bijelog luka ubija miris ambre.

Darovitost bez odgoja je uzaludna, a obrazovanje bez darovitosti je beskorisno. Pepeo ima visoko porijeklo, jer vatra je cjenjeniji elemenat; pa kako pepeo sâm po sebi nema vrijednosti, ravan je prahu. Vrijednost šećera nije u šećernoj trski, to je njegovo vlastito svojstvo.

Pošto je Kanan po prirodi bezvrijedan,
To što se u njemu Vjerovjesnik rodio nije mu dalo vrijednost.
Učenost i umijeće pokaži ako ga imaš, a ne dragulje;
Ruža raste iz trnja, Ibrahim je rođen od Azera.

Mošus je ono što miris daje, a ne ono što attar hvali. Mudrac je sličan sandučiću attara: šuti i pokazuje svoje vrijednosti, a neznalica je sličan bojnom bubnju: bučan a unutra prazan.

Kamen kroz niz godina postaje rubin;
Pazi da ga ne razbiješ u jednom času kamenom.

Griješenje, od koga god poticalo, zazorno je i za osudu, a još je gore ako potiče od učenih, jer znanje je oružje protiv šejtana, pa kada naoružan čovjek padne u ropstvo, za njega je veća sramota.

Običan čovjek, neuk i nesretan u životu,
Bolji je od učenog, a nemoralnog.
Jer on je skrenuo s puta zbog sljepoće,
A učeni ima oba oka, a pao u provaliju.

Učenik bez marljivosti isto je kao zaljubljenik bez novaca; putnik bez znanja je kao ptica bez krila; učeni koji znanje ne primjenjuje, on je kao drvo bez ploda; pobožnjak bez znanja je kao kuća bez vrata.

Svrha objavljivanja Kur’ana je da bi ljudi stekli dobru narav i ponašanje, a ne radi čitanja bez razumijevanja napisanih poglavlja.

Pitaj što god ne znaš, jerponiženjeod pitanja
Pokazaće ti put ka vrhuncu učenosti i mudrosti.

Razgovor prilagodi prirodi slušaoca
Ako želiš da ti bude naklonjen.
Svaki pametni, ako se druži sa Medžnunom,
Treba da spominje samo Lejlu.

Mudraci jednodušno misle da je zahvalni pas bolji od nezahvalna čovjeka.

Uzmi pouku iz nevolja drugih,
Da drugi ne uzimaju pouke iz tvojih.

Tuga poslije koje dolazi tvoje radovanje
Bolja je od radosti poslije koje ćeš tugovati.

Uzvišeni Bog mane vidi i pokriva; zao susjed ne vidi, a viče i razotkriva.

Ko ne oprašta svojim potčinjenim taj se podvrgava nasilju jačih.

(Priredio: Haris Dubravac)

Mišljenja i stavovi autora ne odražavaju nužno mišljenja i stavove tima IslamEDU platforme.

Podijelite ovaj članak

Share on facebook
Share on twitter
Share on email