‘Āʼiša je kćerka Ebū Bekra i Umm(u) Rūmān. Rođena je 613. ili 614. godine u Mekki. Prema drugim mišljenjima i razmatranjima, rođena je znatno ranije. Imala je nadimak Umm(u) ‘Abdullāh, po sestriću ‘Abdullāhu, sinu Zubejra i Esme. ‘Āʼiša je Istinoljubiva, kćerka Istinoljubivog, El-Feqīha (Pravnica), El-Vefijja (Odana, Pouzdana), Ḫalīletur-r-Resulillāh (Bliska prijateljica Allahovog Poslanika, Eṣ–Ṣawwāma (Ona koja mnogo posti), El-Qawwāma (Ona koja mnogo klanja noćni namaz), Eš-Šerīfa (Časna), El-Ḥumejrā’ (Svijetla, Bijela)… Odrasla je u uglednoj porodici, a period dojenja provela je, prema običajnoj praksi, u arapskoj pustinji, gdje je brigu o njoj vodila skupina iz kurejšijske porodice Maḥzūm. Nakon povratka iz pustinje, ‘Āʼiša je nastavila život u porodičnoj kući.
‘Āʼiša je treća supruga Muhammeda, a.s., njegova miljenica i majka vjernika. Jednog dana je Ḫavla, kćerka Ḥakīma, predložila Muhammedu, a.s., da se oženi ‘Āʼišom, kćerkom Ebū Bekra, ili Sevdom, kćerkom Zem‘a, udovicom od tridesetak godina, koja je kao muslimanka izbjegla u Abesiniju, gdje joj je umro muž. Muhammed, a.s., je zatim počeo da u snu viđa hazreti ‘Āʼišu. ‘Āʼiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Viđao sam te u snu tri noći. Doveo mi te melek umotanu u skupocjenu svilu i rekao: ‘Ovo je tvoja žena’. Otkrio sam ti lice i vidio da si to bila ti. Rekao sam: ‘Ako je ovo od Allaha, on će to i realizovati.” (Muslim)
Muhammed, a.s., je zaprosio hazreti ‘Āʼišu u mjesecu ševvalu 3. godine prije Hidžre (maj/juni 619.), a oženio se njome u mjesecu ševvalu 1. godine po Hidžri (april/maj 623.). Njen mehr je iznosio 500 dirhema. U braku su proveli 9 godina. ‘Āʼiša je prije braka sa Muhammedom, a.s., bila vjerena za Džubejra, sina Muṭ‘ima. U skladu s arapskim običajima, ‘Āʼišu je Ebū Bekr obećao Muṭ‘imovom sinu i kasnije je morao pregovarati s Muṭ‘imom kako bi raskinuo taj ugovor. Ove zaruke su raskinute zbog toga što su se roditelji Džubejra bojali da bi i njihov sin mogao prihvatiti islam i napustiti vjeru predaka koji su obožavali kipove.
Činjenicu da je Muhammed, a.s., imao više supruga često su, tokom povijesti, neki koristili da bi napali njegovu ličnost i na taj način pokušali omalovažiti njegovu misiju i djelo. Ovi napadi su dobili na intenzitetu u posljednjih nekoliko godina, a jedna od najčešće zloupotrebljavanih i dekontekstualiziranih tema jeste brak sa hazreti ‘Ā'išom. Najprije su pokušali ukazati na razlike u godinama između njega, a.s., i hazreti Ḫadīdže, kćerke Huvejlida, njegove prve supruge. Isto su pokušali i u slučaju hazreti ‘Ā'iše. Postoje različita mišljenja o godinama ‘Ā'iše u vrijeme kad je zaručena za Poslanika i poslije kada se udala za njega. Mi se nećemu upustiti u vrtloge i bespuća ovih rasprava, ali želimo naglasiti da nikada niko od Muhammedovih, a.s., neprijatelja u njegovom vremenu nije mu prigovorio niti ga je zbog tog braka napadao, jer je to, po svemu sudeći, bilo općeprihvaćeno u tom vremenu i na tom prostoru. Pokušali su mu prigovoriti na različite načine, koristili su više metoda u borbi protiv njega, ali nije zabilježeno da mu je iko ikada od njih nešto kazao u ovom smislu. Udaju mladih osoba u tom vremenu treba posmatrati u kontektstu tadašnjeg historijskog i kulturnog miljea. U uspostavljanju ovih odnosa, pa i u samim zarukama, ključnu ulogu igrale su uže porodice budućih mladenaca, u ovom slučaju konkretno ‘Ā'išin otac. Preporuku za ovaj brak dala je, dakle, udata žena koja je dobro znala stanje one koju preporučuje Muhammedu, a.s. Za razumijevanje nekih aspekata braka Muhammeda, a.s., i hazreti ‘Ā'iše, ključno je i razumijevanje uloge Ebū Bekra u životu Muhammeda, s.a.v.s. Ebū Bekr je jedan od prvih muslimana, Poslanikov, a.s., najprisniji prijatelj i pomagač, oslobađao je i otkupljivao iz ropstva nejake i slabe, one koji nisu imali imetka ili snažne zaštite.
Na neka delikatna pitanja, koja ulaze u prostor ljudske intime, kao što su pitanja koja tretiraju bračne i intimne odnose supružnika, Muhammed, a.s., najčešće nije odgovarao direktno. Ponekad su njegovi odgovori dolazili kao metafore, a često su njegove supruge drugim ženama, na izravan način, prenosile propise u vezi s porodičnim i bračnim životom. Klasična islamska literatura puna je predaja koje govore o tome. Ljubav koju su pokazivali Poslanik, a.s., i ‘Āʼiša jedno prema drugome bila je jaka i intenzivna. Nije se ustručavala govoriti o njegovoj pažnji, toplini, pažljivosti i ljubavi u svakodnevnom životu. ‘Āʼiša je njegovana Muhammedovim, a.s., primjerom i razgovorom. Sve je vodilo duhovnoj izgradnji, pa je ona kasnije bila neprocjenjiv izvor informacija o Poslanikovoj ličnosti, ponašanju u privatnom životu i javnom djelovanju. Govorila je kako je Muhammed, a.s., imao sluha za njene želje, kad je kao još vrlo mlada došla u njegov dom u Medini. Uloga hazreti ‘Āʼiše u tom smislu je neprocjenjiva. Od nje se prenosi i bilježi 2.210 hadisa! Mnogi su cijenili njenu memoriju i inteligenciju, a neki ashabi su se upravo njoj obraćali u situacijama kada su bili u dilemi u vezi nekih vjerskih pitanja i propisa. Pojedini učenjaci su vrlo smjeli u svojim razmišljanjima u vezi znanja koje je bilo dato ‘Ā'iši, tako da su rekli: “Kada bi se sakupilo znanje koje posjeduje ‘Ā'iša i znanje ostalih žena, ‘Ā'išino bi znanje bilo bolje.” Visoko je cijenjena zbog doprinosa u privatnoj i društvenoj sferi života. Najučenija je supruga Muhammeda, a.s., i referentna ličnost u pogledu znanja o vjeri. Ona je prenijela i predaje (izreke i mudrosti) od svoga oca Ebū Bekra, ‘Umera, Fāṭime i drugih ashaba.
Kada su Umm(u) Rūmān i njene dvije kćerke, ‘Ā'iša i Esma, učinile hidžru u Medinu, Poslanik a.s. je već počeo graditi džamiju. ‘Ā'iša je najprije odsjela kod svoje porodice. Muhammed, a.s., je izgradio njenu sobu uz samu džamiju u Medini, sa vratima koja su se direktno otvarala u džamiju. Često je klanjao noćni namaz u njenoj sobi, dok je ona ležala ispred njega. Zajedno su se kupali iz iste posude. Skupa bi trčali, pri čemu bi se takmičili. Poslanik, a.s., je uvažavao njeno mišljenje i uvijek joj dopuštao da ga izrazi, iako se nije uvijek slagao sa njim. U nekoliko predaja se navodi da je ‘Āʼiša za svoga života obradovana da je jedna od stanovnica dženneta i da je ona Muhammedova, a.s., supruga na dunjaluku i na Ahiretu.
Iako je ‘Āʼiša majka vjernika, supruga Muhammeda, a.s., Allahovog poslanika, a.s., ona nije bila pošteđena nekih od najvećih izazova i neugodnosti koje se mogu javiti u našim životima. Naime, o njoj je izrečena sramna potvora (ifk) po povratku sa pohoda protiv jednog plemena, 6. godine po Hidžri (decembar 627. godine). Klicu potvore zametnuo je vođa medinskih licemjera, a dalje su je pronijeli mnogi muškarci i žene. Ni mirni dom Muhammeda, a.s., pa ni njegova čeljad, nisu bili sigurni od ove gnusne potvore, insinuacije i konstrukcije onih koji su im nastojali nanijeti zlo i udariti im na čast. Zlobnici razvezaše svoje jezike, a s njih potekoše teške optužbe da je ‘Āʼiša počinila blud sa jednim ashabom kojoj joj je pomogao da (su)stigne karavanu nakon što je zakasnila zbog obavljanja prirodne potrebe i pokušaja pronalaska izgubljene zufarijska ogrlice od oniksa. Poslanik, a.s., je teško primio događanja u vezi potvore, posebno ako se ima na umu činjenica da u tim danima neizvjesnosti i smutnje nisu dolazili ajeti Objave koji bi rasvijetlili ovu situaciju. U tom periodu ‘Āʼiša je ležala bolesna u svojoj kući, ne znajući šta se dešava i da je vrijeđaju i govore kako je učinila nešto što jedna čestita žena nikada ne bi učinila. Saznala je to sasvim slučajno, a posebno teško joj je palo to što su u raznošenju te potvore, tračeva i zakulisnih govora o njoj učestvovali i neki ashabi! ‘Āʼiša je bila ustrajna i uvijek iznova tvrdila da je nedužna. Nakon mjesec dana, Allah, dž.š., je objavio ajete koji su obznanili ‘Āʼišinu nevinost i osudili potvoru. Zbog toga što je nevinom proglašena u Kur’anu u pogledu optužbi za blud, dobila je nadimak El-Muberre’a fi-l-Qur’ān. Ova kušnja je isprva uznemirila i ‘Āʼišu i Poslanika, a.s., ali je na koncu ojačala međusobno povjerenje i još više raspirila njihovu ljubav. Njih dvoje su imali toplu bračnu zajednicu i snažnu intelektualnu vezu.
Posljednje dane svog života Muhammed, a.s., proveo je u blizini hazreti ‘Āʼiše. Zaista je od Allahovih blagodati prema ‘Āʼiši i to što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upravo u njenoj sobi ispustio svoj posljednji dah, u njenom danu i na njenim prsima (u njenom okrilju). Upravo je ‘Āʼiša, u tim teškim trenucima, sjedila pored Poslanika, a.s., privijajući ga uz sebe, stavljajući mu glavu u svoje krilo, milujući ga da mu ublaži bol. 632. godine na Ahiret je preselio Muhammed, a.s. On i ‘Āʼiša nisu imali djece. Nakon njegove smrti, živjela još skoro pola stoljeća, a cijelo to vrijeme bila je aktivno uključena u odgoj i obrazovanje novih naraštaja koji su širili učenja islama. Kao što je svjedočila trenucima smrti Muhammeda, a.s., isto je doživjela i od svoga oca, Ebū Bekra, kada su mu nastupile smrtne muke. Tada je, gledajući kako se gasi u život njemu, u stihovima kazala:
Kunem ti se, bogatstvo neće čovjeku koristiti
Kada jednoga dana zahropti i kada mu se prsa počnu stezati…
Politički neaktivna bila je sve do perioda hazreti ‘Usmānovog upravljanja hilafetom (644-656). Poslije, u doba hilafeta hazreti ʿAli(je), ‘Āʼiša je smatrala da halifa, hazreti ʿAli(ja), treba (što prije) pronaći i kazniti ubice ‘Usmāna, sina ‘Affāna. Ona se nikada nije bunila protiv toga da ʿAli(ja), r.a., bude halifa, niti ga je spominjala po lošem. Različiti pogledi na prioritete, uz ostala neprijateljska spletkarenja koja su potpirivala razmirice i sukobe, 656. godine rezultirali su, nažalost, prvim međumuslimanskim sukobom poznatim kao Bitka kod deve (Waqʿatu-l-džemel). Kada je raspiren plamen smutnje, razumni i trezveni nisu uspjeli smiriti raskalašene i sukoba željne, a u ovom nemilom događaju i vrtlogu bitke poginuo je veliki broj muslimana. Žarište borbe bilo je upravo oko mjesta gdje se nalazila hazreti ‘Āʼiša na devi. Nakon ovog tragičnog događaja, hazreti ʿAli(ja) je velikodušno oslobodio i s najvećim poštovanjem otpremio ‘Āʼišu i veliki broj njenih pristalica. ‘Āʼiša je vodila miran život u Medini više od dvadeset godina. Ostatak života provela je čineći dobra djela, udjeljujući milostinju, prenoseći hadise i tumačeći Kur’an Časni. Uključivala se u konsultacije sa stari(ji)m ashabima Muhammeda, a.s., što u svakom slučaju govori i o njenoj učenosti i pronicljivosti, ali i društvu tog doba u kojem su najodlučniji imali sluha za savjete i mišljenja drugih. Neki historičari i biografi ističu da je upravo ona bila najupućenija žena iz oblasti fikha. Bila je cijenjena zbog svoje pjesničke kulture i čestih navoda pjesama, a i zbog rječitosti; dobro je poznavala povijest i genealogiju Arapa, slično svome ocu Ebū Bekru, a bila je obrazovana i u drugim područjima. ‘Ā'iša, r.a., je bila darežljiva, velikodušna i skromna. Jedne prilike joj je došao njen sestrić ‘Abdullāh, sin Zubejra, noseći 12.000 dirhema, pa je ona to odmah udijelila siromasima Medine. Potom je zatražila od kućne pomoćnice da joj donese jelo koje se sastojalo (samo) od hljeba i sirćeta.
‘Urve, sin Zubejra, govorio je (o) ‘Ā'iši: “O, majčice! Ne čudim se tvome razumijevanju, jer kažem: ‘Supruga Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kćerka Ebū Bekrova. Niti se čudim tvome poznavanju poezije i vladavina ljudi’ (u drugim predajama: ‘vladavine Arapa, njihovog rodoslovlja i njihove poezije’), jer kažem: ‘Kćerka Ebū Bekrova, a on bijaše najučeniji među ljudima ili jedan od najučenijih’. No, čudim se tvome poznavanju medicine. Kako si ga stekla?” Prenosi se da je, nakon ovih njegovih riječi, ‘Ā'iša kazala: “O ‘Urejje (Urviću, mali Urve), doista je Allahov poslanik, s.a.v.s., bio bolestan na samom kraju svoga života, pa su dolazile delegacije arapskih plemena sa svih strana i opisivale lijekove za njega, a ja sam mu ih pripravljala. Eto, tako sam ga stekla.” (Ahmed, Taberani i dr.) ‘Urve, sin Zubejra, je kazao: “Nisam vidio ženu koja je bolje poznavala medicinu, fikh i poeziju od ‘Ā'iše.” (Taberani)
Na Ahiret je preselila u noći utorka, 17. ramazana 58. h.g., tj. jula 678. godine u Medini u 64. godini života. Posljednja joj je želja bila da bude pokopana iste noći, pa je to i učinjeno. Dženazu-namaz hazreti ‘Ā'iše predvodio je Ebū Hurejre, r.a. Njen kabur je u medinskom mezaristanu el-Beqī‘i.
Priredio: mr. Mensur Kerla, profesor tefsira i povijesti islama
