Ebu Bekr Es-Sidik

Abdullah b. Osman b. Amir b. Amr b. Ka‘b b. Sa‘d b. Tejm b. Murra b. Ka‘b b. Luej b. Galib el-Kureši et-Tejmi. Sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, spaja se kod šestog djeda Murre b. Ka’ba. 

Nadimak mu je Ebu Bekr, a u arapskom jeziku “bekr” ima značenje devinog mladunčeta, ali, isto tako, Arapi ovu riječ koriste kada žele ukazati na vođu jako velikog plemena ili velike porodice.

Ebu Bekr, radijallahu anhu, nazvan je mnogim imenima i nadimcima koji upućuju na veličinu njegovog mjesta, položaja i časti. Neka od njegovih imena jesu sljedeća:

• El-Atik (oslobođenik od Vatre)
• Es-Siddik (iskreni)
• El-Evvah (dobrodušni)

Počašćen je sa nadimcima sa kojima ga je Allah lično prozvao, a to su:

• Es-Sahib (prijatelj, drug)
• El-Etka (bogobojazni)

Svi učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rođen poslije Godine slona, međutim, razilaze se u kojoj je godini rođen nakon tog događaja: jedni kažu da je rođen tri godine poslije ovog događaja, drugi kažu nakon dvije godine i šest mjeseci, dok treći kažu da je rođen dvije godine i nekoliko mjeseci nakon Godine slona, ne precizirajući tačan broj mjeseci.

Njegovi roditelji! Njegov Otac, Osman ibn Amir, poznatiji kao Ebu Kuhafe, primio je islam na dan oslobođenja Mekke, dok je njegova majka Selma bint Sahr, islam primila veoma rano, još u mekkanskom period Objave.

Autori raznih životopisa opisali su Ebu Bekra, radijallahu anhu, na osnovu predaja koje su o Ebu Bekru prenijeli prenosioci hadisa: “Ebu Bekr, radijallahu anhu, bio je svijetle puti, visok i mršav, blagih obraza, blago naget prema naprijed. Donji dio odjeće nije mu stiskao bokove, nego se opuštao preko njih. Bio je tankog i mršavog lica, upalih očiju, stidljiv, tankih nogu, snažnih bedara, visokog čela, golih zglobova na prstima. Bradu i sijede dlake na glavi bojio je kanom.

U džahilijetu – predislamskom dobu, Ebu Bekr, radijallahu anhu, bio je jedan od najuglednijih, najutjecajnijih i najčasnijih Kurejšija. Također, i prije prihvatanja islama isticao po odlično poznavanju rodoslovlja Arapa i njihove historije, a te dvije nauke su kod tadašnjih Arapa bile najvažnije nauke., bio je trgovački putnik, prepoznavali su ga po njegovoj druželjubivosti, a najzanimljivije da on i u predislamskom dobu nije pio alkohol niti se klanjao kipovima.

U predislamskom periodu Ebu Bekrov, radijallahu anhu, život i cijelo njegovo biće bilo je protkano jasnim razmišljanjem, čistim razumom, briljantnom inteligencijom, pronicljivošću, oštroumnošću i staloženošću.

Ebu Bekr, radijallahu anhu, primio je islam nakon jednog dugog vjerničkog puta u potrazi za istinskom vjerom, koja nije u suprotnosti sa prirodom čovjeka, koja odgovara njenim zahtjevima i u potpunosti se slaže sa zdravim i pronicljivim razumom.

Kao trgovac, Ebu Bekr, radijallahu anhu, puno je putovao: prešao je mnoge pustinje, sela i gradove na Arabijskom poluotoku, proputovavši cijeli Poluotok od sjevera do juga, od istoka do zapada. Tokom putovanja susretao se s ljudima različitih vjera i ubjeđenja, a naročito s kršćanima. Pomno je slušao riječi onih koji su propagirali Božiju jednoću i koji su tražili pravu i ispravnu vjeru.I kada se pojavio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, onje odmah povjerovao u njegovo poslanstvo.Ebu Bekr, radijallahu anhu, bio je prvi punoljetni, slobodni muškarac koji je prihvatio islam.

Njegov kulturni, naučni i društveni status u mekanskom društvu bio je izuzetno veliki i zato mu se, kada se angažirao na polju pozivanja u islam, odazvala skupina najuglednijih Mekelija.

Uvijek je bio uz Poslanika, s.a.v.s., pa i u najtežim trenucima. Bio je odan i lojalan, kako Muhamedu, a.s., tako i drugim muslimanima. 

Dovoljno je kazati, da je sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Hidžru u Medinu, svojim novcem je kupovao zlostavljane robove u Mekki a zatim im poklanjao slobodu,  kupio je zemljište za izgradnju današnje Poslanikove, a.s., džamije u Medini, učestvovao u svim vojnim pohodima, svojim imetkom redovno je pomogao muslimane i muslimansku zajednicu. A ono čime je Allah Uzvišeni, posebno počastio Ebu Bekra I njegovu porodicu, jeste brak između Poslanika, a.s., I Ebu Bekrove kćerke Aiše. ALlahov POslanik, a.s., još dok je bio živ, obradovao ga je Džennetom. Od Poslanika, a.s., prenio je 142 hadisa. 

Po povratku s posljednjeg hadža Poslanikovo, a.s., zdravlje biva ozbiljno narušeno i dvije sedmice prije samog preseljenja postavio je Ebu Bekra da predvodi obavljanje namaza umjesto njega. Dok je Poslanik, a.s., bio živ, Ebu Bekr je kao imam klanjao 17 a neki kažu 20 namaza.

Nakon preseljenja Muhameda, s.a.v.s., Ebu Bekr es-Sidik biva izabran i postavljen za prvog halifu i jedan je od četiri pravedne halife. 

Njegov hilafet  trajao je  30 mjeseci I za to vrijeme, učvrstio je temelje medinske države I vratio jedinstvo muslimana. Njegovo namjesništvo, obilježio je jedan poseban historijski projekat, a to je sakupljanja Kur’ana u jednu zbirku, Mushaf.

Zadnje što je Ebu-Bekr izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i učini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, 21. džumadel-ahira, 13. godine po hidžri, u šezdeset trećoj godini života, kao I njegov životni prijatelj MUhammed, a.s. Umro je navečer nakon zalaska sunca, a ukopan je iste večeri u blizini Poslanika. Dženazu mu je klanjao Omer ibn Hattab, r.a.

Omer, r.a., je o njemu rekao, između ostalog:

• “Teško je stići i prašinu za tobom, a kamo li tebe dostići!”

Njegovi potomci su:

1. Abdurahman 
2. Abdullah
3. Muhamed
4. Esma, r.a., – supruga Zubejra ibn Avama, r.a.
5. Aiša r.a., supruga Poslanika, a.s. te
6. Ummu Kulsum ^[1]

Priredio: Sadmir ef. Mustafić
Pregledao i dopunio: prof. Saudin Cokoja