Onako kako su prioritetno poredane obaveze vjernika/vjernice – namaz, post, zikr, tako u naše ibadete, u koje se broji čak i san postača, trebamo uvrstiti jedan ibadet koji nas uvodi u suštine stvari – učenje/istraživanje/čitanje.
Na tragu poznatog Poslanikovog hadisa: „Ko krene putem sticanja znanja, Allah će mu olakšati put ka Džennetu!“ kojeg bilježe imam Buhari i Muslim što ga označava vjerodostojnim/pouzdanim, razmišljam o idejama dvije knjige: „Islam na raspuću“, Muhammeda Asada i „Muhammed – posalnik za naše vrijeme“, autorice Karen Armstrong.
Tako Asad, umni čovjek, jevrejski konvertit u islam, u knjizi „Islam na raspuću (raskrižju/raskrsnici)“ naglašava važnost sticanja znanja bilo koje provenijencije, bilo zapadno, bilo islamsko ukoliko je u duhu našeg vlastitog samouzdizanja (napose onog duhovnog). Iako Asad u jednom ili dva poglavlja nastoji da apologetski stane u odbranu hadisa i sunneta (Poslanikovog, neka su mir i spas na njega, načina života) te da iste prometne u kontekst savremenog, ozapadnjačenog načina života, i dalje podržava tezu da ondje gdje su muslimani nekoć stali zapavši u stanje rezignacije i povučenosti, a Zapad od njih preuzeo sva dostignuća i nadgradio, tako danas trebaju prvo da se izdignu iz duhovne letargije u kojoj prebivaju, da se vrate vrelima i počelima islama, Kur'anu i sunnetu pa na temelju toga da putem znanja osvoje sami sebe, da se vrate na iskon u kojem dok su bili, sjali su u zenitu civilizacijskih i kulturnih, umjetničkih, religijskih dometa.
S druge strane, Karen Armstrong u knjizi „Muhammed – poslanik za naše vrijeme“ portretira Poslanikov, neka su mir i spas na njega, život pokazujući kakvu je kognitivnu paradigmu za sav ummet postavio, te kao farz (obavezu) nam ostavio potragu za znanjem jer je samo ona (i samo ono) modus i put kojim se spoznaju Božije blagodati nama date, te se tako razbuđuje svjesnost o Njegovom sveprisustvu i svemoći.
Armstrongova potcrtava da je Poslanik, kako i sam naslov knjige kazuje, uzorit primjer i mjerodavan i smjerodavan primjer svim generacijama u svakome aspektu svoga života. Ono na čemu Asad inzistira, to je povratak na izvore, te kreiranje novih kontekstualizacija i tumačenja primjerenih našem vremenu (u jednoj tački govori kako bi nama trebao neki novi fikh za naše vrijeme, a ne okamenjeni kanoni knjiga dostojni svoga vremena, ali ne i našeg), Armstrongova sve vrijeme kroz knjigu provlači pokazujući kako samo prave vrijednosti mogu izmijeniti društvo i njegovu strukturu iznutra – čast, poštovanje, moral, hrabrost, istinoljubivost, dostojanstvo… Nabrojite već.
Kako do spoznaje istinskih vrijednosti? Znanjem. Kako do znanja? Slijedeći na početku spomenuti hadis – udubljujući se u ono što je naša struka, u ono što nas zanima i što volim, ono za što osjećamo da smo određeni (a svako je za nešto određen i ima svoju svrhu u univerzumu, samo je potrebno otkriti ju). Onako kako su prioritetno poredane obaveze vjernika/vjernice – namaz, post, zikr, tako u naše ibadete, u koje se broji čak i san postača, trebamo uvrstiti jedan ibadet koji nas uvodi u suštine stvari – učenje/istraživanje/čitanje.
Potraga za znanjem (i značaj znalaca/onih koji su učeni, koji znaju) je mnogo puta naglašena u Kur'anu, a i potvrđena kroz život Poslanika, a.s., i njegovih ashaba.
Uzvišeni poručuje: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!‘” (Prijevod značenja, Ez-Zumer, 9)
“Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, – a i meleki i učeni…” (Prijevod značenja, Alu Imran, 18) “… i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.” (Prijevod značenja, El-Mudžadele, 11) “On je Milostivi pa upitaj o Njemu onoga koji zna.” (Prijevod značenja, El-Furkan, 59) “A Allaha se doista boje od robova Njegovih – učeni.” (Prijevod značenja, Fatir, 28) “Pitajte učene ako ne znate.” (Prijevod značenja, El-Enbija, 7)
