"GOSPODARU MOJ, PODARI MI ZNANJE I UVRSTI ME MEĐU ONE KOJI SU DOBRI."

(KUR'AN, PJESNICI, 83.)​

Muaz, sin Džebela

Muʻāz, sin Džebela i Hind(e), rođen je 603. godine u Jesribu (Medini) i potiče iz čuvenog arapskog plemena Hazredž. Historičari spominju da je bio mladić pun snage i poleta. Isticao se među vršnjacima po oštroumnosti, rječitosti, ambicioznosti i upornosti. Navodi se i da je bio izrazito lijepog izgleda, blistavih očiju, valovite kose, svijetlog osmijeha, rastom najviši među medinskim mladićima i najboljeg vladanja. Bio je izuzetno pronicljiv, inteligentan i razuman, a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni.

Islam je primio pred poznati mekkanskim misionarom Musʻabom, sinom ʻUmejra. Prisustvovao je (drugoj) prisezi na ʻAqabi, poselamio se sa Muhammedom, s.a.v.s., i zavjetovao da će ga slijediti. Ranije je iz Jesriba krenuo ka Mekki, u skupini koja je brojala nešto preko sedamdeset odoba koje su namjeravale s(us)resti se sa Muhammedom, s.a.v.s. Upravo je ta skupina dala garancije Muhammedu, s.a.v.s., da će ga štititi, slijediti i pomagati u svemu i na svim mjestima. Hidžra je došla kao direktna posljedica ovog i prethodnog susreta na ʻAqabi. Nakon hidžre uslijedilo je bratimljenje muhadžira i ensarija, a Muhammed, s.a.v.s., pobratimio je Muʻāza i svog amidžića Džaʻfera (sina Ebī Ṭāliba). Nakon susreta na ʻAqabi, po povratku u Jesrib, Muʻāz je sa skupinom mladića u nekoliko navrata razbijao kipove i u tajnosti ih iznosio iz kuća mnogobožaca. Jedan od prvaka plemena (Benū) Seleme, ʻAmr, sin el-Džumūha, primio je islam nakon što se uvjerio da idol kojem je poklanjao mnogo pažnje nije mogao sam sebi pomoći nakon što su ga Muʻāz i nekoliko drugih mladića uporno iznosili iz ʻAmrove kuće i ostavljali na smetljištu. Kada je već treći put (pro)našao (svog) idola na smetljištu, ʻAmr je bio potpuno siguran da onaj ko ne može pomoći sam sebi – ne može koristiti ni drugima. ʻAmr, tada u šezdesetim godinama života, postaje jedan od ashaba Muhammeda, s.a.v.s., i poginut će Bici na Uhudu 625. godine. Ovo je samo jedan od primjera Muʻāzove ustrajnosti u nošenju bajraka islama i nastojanja da svjetlo islama dopre do što više srca. 

Muʻāz je pratio Poslanika, s.a.v.s., kao sjena i koristio je svaku priliku da od njega uči i napreduje. Ta njegova prisnost sa Poslanikom, s.a.v.s., bila je razlog da od njega mnogo (na)uči i da postane jedna od najdražih osoba Muhammedu, s.a.v.s. Njemu je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “O, Muʻāze, tako mi Allaha, dž.š., ja te jako volim, zato ne zaboravi poslije svakog namaza proučiti ovu dovu: ‘Allahu moj, pomozi mi da Te se sjećam (da Te spominjem), da Ti zahvaljujem i da Ti lijepo ibadet činim!’”

Muʻāz, sin Džebela, ubraja se u najpriznatije ashabe, na što ukazuje hadis u kojem Poslanik kaže: „Divan li je čovjek Ebū Bekr, divan li je čovjek Omer i divan li je čovjek Muʻāz, sin Džebela“ (Tirmizi) 

Bio je učesnik najvećih bitki i vojnih pohoda za života Muhammeda, s.a.v.s.

Prenosi se da je Enes, r.a., rekao: “Za vrijeme Božijeg Poslanika, s.a.v.s., četverica su sakupila (naučila napamet) čitav Kur’an i svi su bili ensarije. To su Muʻāz, sin Džebela, Ubejj, sin Kaʻba, Zejd, sin Sābita i Ebū Zejd (jedan od Enesovih amidža)…” (Muslim)

Za Muʻāza se kaže da je bio prvak među učen(jac)ima i najznaniji o propisima o halalu i haramu. 

Enes, sin Mālika, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najmilostiviji od moga ummeta je Ebū Bekr, najstrožiji u vjeri je Omer, najiskreniji u stidljivosti je Osman, najbolji poznavalac halala i harama je Muʻāz, najbolji poznavalac nasljednog prava je Zejd i svaki narod je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga umeta je Ebū Ubejde.“ (Ahmed, Tirmizi i dr.)

Šehr, sin Havšeba, je rekao: “Kad god bi Muʻāz, sin Džebela, bio prisutan na nekom sastanku ashaba Božijeg Poslanika, s.a.v.s., gledali su u njega sa poštovanjem.” Govorio je obično kada bi ga (u)pitali sa savjet i mišljenje. Kada je šutio, zaokupljao je pažnju svojom neizmjernom mirnoćom i predanošću. S druge strane, kada bi govorio držao je svoje slušaoce očaranim. Vjerovatno je razlog za njegovu diskretnu šutljivost bilo njegovo neumorno razmišljanje i duboko promišljanje.

Prenosi se od Sevra, sina Zejda: “Kada bi Muʻāz provodio noći u ibadetu, govorio je: ‘Allahu moj, svi su pospali i zvijezde su iščezle. Ti si Živ i Vječan. Allahu, moja žudnja za džennetom je mlaka, moje izbjegavanje vatre džehennemske nije dovoljno, a nemoćan sam, Allahu moj, da pobjegnem od nje. Daj mi uputu koja će mi vrijediti na Sudnjem danu, jer Ti zaista svoja obećanja ispunjavaš’.” 

Nakon oslobođenja Mekke širenje islama ušlo je u novu fazu. Nove skupine ljudi su prišle islamu i prigrlile ga. Javila se i potreba za onima koji bi ih po(d)učili islamu i propisima. Muʻāz će tu dobiti veliku i važnu ulogu da ih po(d)učava Kur’anu i propisima. Kada su prvaci Jemena došli izvijestiti Muhammeda, s.a.v.s., da su i oni primili islam, zatražili su da im se pošalje neko ko bi ih po(d)učio islamu. Na čelu tima učenih koje je izabrao lično Muhammed, s.a.v.s., bio je Muʻāz, sin Džebela. Muhammed, s.a.v.s., je lično (is)pratio spomenutu grupu izaslanika i učenjaka. 

Od Ibn ʻAbbāsa, r.a., se prenosi da je Muʻāz rekao: “Božiji Poslanik, a.s., šaljući me u jednu misiju (u Jemen), rekao je: ‘Odlaziš ljudima koji su sljedbenici ranije objave (ehlu-l-kitāb) sa zadaćom da ih pozoveš na svjedočenje da nema Boga osim Allaha i da sam ja Božiji poslanik! Ako to prihvate, obavijesti ih da im je Allah propisao da pet puta dnevno klanjaju namaz! Ako i to prihvate, obavijesti ih da im je propisao zekat, koji se uzima od bogatih i daje siromašnima! Ako i to prihvate, onda se kloni njihovog najvrednijeg imetka, čuvaj se kletve mazluma (onoga kome je učinjena nepravda), jer između nje i Allaha nema pregrade!” (Muslim)

Šaljući ovu skupinu učenih u Jemen, Poslanik, s.a.v.s., im poručuje i ovo: “Olakšavajte, a nemojte otežavati, unosite radost, a nemojte zastrašivati, poslušajte jedan drugog, a nemojte se razmimoilaziti.” (Muslim) 

Kada je Poslanik, s.a.v.s., odlučio poslati Muʻāza u Jemen, pitao ga je: “Kako ćeš suditi, ako se pred tobom pojavi spor?” “Sudit ću prema onome što je u Allahovoj Knjizi”, reče on. “A ako (o tome) ne nađeš ništa u Allahovoj Knjizi?”, upita. “Onda po sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.”, reče on. “A ako (o tome) ne nađeš ništa ni u sunnetu Allahovog Poslanika, ni u Allahovoj Knjizi?”, ponovo će Vjerovjesnik, s.a.v.s. On reče: “Onda ću dobro razmisliti i (na osnovu toga) presuditi.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga potapša po prsima i reče: “Hvala Allahu, Koji je darovao izaslaniku Allahovog Poslanika ono sa čim je zadovoljan Njegov Poslanik.” (Ebu David i Et-Tirmizi)

Muhammed, s.a.v.s., zadržao se dugo pored Muʻāza i njegove jahalice. Potom su uslijedile njegove riječi koje su jako dirnule Muʻāza: “O Muʻāze, možda se više nećemo sresti, možda ćeš nekad proći pored mog mesdžida i kabura…” Moguće da je Muʻāz odmah (sa)znao ili barem naslutio da je to posljednji put da gleda u mubarek lice Muhammeda, s.a.v.s. Pogled mu je dugo ostao na njemu dok je išao ka Jemenu plačući. Muhammed, s.a.v.s., preselio je na Ahiret prije povratka Muʻāza iz Jemena u Medinu. 

Kada se Muʻāz vratio iz Jemena, u vrijeme halife Ebū Bekra, r.a., obavijestili su Omera, r.a., da se Muʻāz obogatio, a ovaj je Ebū Bekru predložio da pola Muʻāzovog bogatstva treba pripasti društvu (zajednici). Omer, r.a., nije gubio vrijeme i požurio je Muʻāzovoj kući te mu saopštio šta su se on i Ebū Bekr dogovorili. Muʻāz je bio pošten i povjerljiv čovjek. Činjenica da je postao imućan nije od njega napravila čovjeka ranjivog, kada je riječ o sumnji ili grijehu: zato je odbio Omerov prijedlog i osporio njegovo mišljenje. Na kraju ga je Omer, r.a., napustio. Naredno jutro Muʻāz je požurio prema Omerovoj kući i čim ga je ugledao zagrlio ga je. Suze su mu tekle dok je govorio: “Sinoć sam sanjao da prelazim preko duboke vode. Skoro sam se bio utopio, a onda si mi ti pomogao, Omere.” Nešto kasnije, obojica su otišli do Ebū Bekra, r.a., i tamo je Muʻāz tražio od Ebū Bekra da mu uzme pola bogatstva, ali je Ebū Bekr, r.a., rekao: “Ne, neću uzeti ništa od tebe.” Omer, r.a., pogledao je u Muʻāza i rekao mu: “Sada je to bogatstvo halal i blagoslovljeno.”

Halifa Omer, r.a., mu je povjeravao različite zadatke i uloge koje je Muʻāz izvršavao vjerno i savjesno. Prenosi se da je hazreti Omer jedne prilike rekao: “Ko želi učenje Kur’ana neka se obrati Ubejju, ko želi pitati o nasljednom pravu neka ode kod Zejda, koga interesuje fikh neka pita Muʻāza, a ko hoće da sazna o finansijama neka se obrati meni, jer me Allah učinio njegovim čuvarem i djeliocem.” 

Jedan od zadataka koje je dobio za vrijeme hilafeta hazreti Omera, r.a., bio je da na području Šama po(d)učava ljude Kur’anu i propisima. Tu ga je zadesila bolest. Prenosi se da se, pošto mu se primakao trenutak napuštanja ovog svijeta, okrenuo prema Kibli i mnogo ponavljao stihove:

Dobro došla smrti, dobro došla.

Došao posjetilac nakon odsutnosti.

Potom je usmjerio svoj pogled ka nebesima i učio ovu dovu: “Moj Allahu, Ti znaš da ja nisam čeznuo za dunjalukom i dugim ostajanjem na njemu da bih se bogatio, nego sam se družio sa učenim da bih prisustvovao njihovim predavanjima. Moj Allahu, primi moju dušu onako kako Ti primaš dušu vjernika”. 

Umro je 639. godine u 36. godini života, vjerovatno od (bubonske) kuge koja je zahvatila područje u kojem se nalazio, daleko od svoje porodice i zavičaja, šireći znanje i po(d)učavajući ljude propisima islama. 

Možda je ʽAbdullāh, sin Mesʽūda, najbolje opisao ovog čestitog ashaba kada je rekao: “Muʻāz je bio iskreni čisti rob Allahov. Poredili smo ga sa Ibrahimom, a.s.”

Kada su Omeru, r.a., prije njegove smrti kazali: “Ako sada izabereš svog nasljednika, mi ćemo mu se pokoriti”, rekao je: “Da je živ Muʻāz, sin Džebela, i da ga ja imenujem svojim nasljednikom (halifom) pa umrem, a onda me Allah, dž.š., kada Ga sretnem upita: ‘Koga si imenovao da predvodi Muhammedov ummet?’, odgovorio bih: ‘Imenovao sam Muʻāza, sina Džebela, da ih predvodi jer sam čuo kada je Poslanik, s.a.v.s., rekao da je Muʻāz, sin Džebela, vođa učenih na Sudnjem danu.’”

Izvori:

  1. Al-Ṭabarī, The History of al-Ṭabarī (Ta'rikh al-rusul wa'l-muluk), prevod: Ella Landau-Tasseron, State University of New York Press.
  2. Ibn Saʽad, Muhammad, Kitāb al-Tabaqāt al-Kabīr, vol. 3., prevod: Bewley, A. (2013). The Companions of Badr. Loon: TaHa Publishers.
  3. Az-Zahabī, Shams Ad-Dīn Muḥammed ibn Aḥmed, Tazkira al-ḥuffāẓ, Dā’ira al-maʽārif al-ʽuṯmāniyya, 2006.
  4. El-Baša, Abdurrahman Ra’fat, Iz života ashaba, Sarajevo, 2002.
  5. El-Buhari, Muhammed b. Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan Škapur i grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2008.
  6. El-Hamis, Osman b. Muhammed, Historijska epoha od smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., do ubistva Husejna 61. h.g.,Udruženje „Orijent“, Sarajevo, 2014.
  7. Halid, Muhammed Halid, Ljudi oko Poslanika, El-Kalem, Sarajevo, 2006.
  8. Hilmi Ali Šaʿban, Ashabi Allahovog Poslanika, Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini i  i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu, Sarajevo, 2001.
  9. Hiti, Filip, Istorija Arapa (od najstarijih vremena do danas, s engleskog preveo: Petar Pejčinović, Biblioteka posebna izdanja “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1983.
  10. Ibn Kasīr, Al-Bidāya wa an-nihāya, ِAl-Maʿārif, Bejrut, 1990. 
  11. El-Mubarekfuri, Safijjurrahman, Zapečaćeni džennetski napitak, prevod sa arapskog: Ersan Grahovac, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2011.
  12. Mehtić, Halil, “Najistaknutiji hafizi u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s.”, Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, broj 3., Zenica, 2005.
  13. Sedić, Fuad, Ashabi – najodabranija generacija, IPF Bihać, Bihać, 2015.

Priredio: mr. Mensur Kerla, profesor tefsira i povijesti islama

Mišljenja i stavovi autora ne odražavaju nužno mišljenja i stavove tima IslamEDU platforme.

Podijelite ovaj članak

Share on facebook
Share on twitter
Share on email

Podržite naš rad putem jednokratne donacije:

Podržite naš rad putem mjesečne pretplate: