Društvena dilema (eng. The Social Dilemma) je Netflixov dokumentarni film kojeg potpisuje Jeff Orlowski. Film govori o problemu poslovanja socijalnih mreža, koji nije zanemarljiv. Pristup u filmu je dosta banalan i jednostran ali ga ne isključuje, on je realan i nadasve opasan našto film ukazuje.
Dokumentarac intervjiuše bivše rukovoditelje programa i programere društvenih mreža poput Facebooka, Instragrama, Twittera i drugih, a koji su iz etičkih razloga napustili te kompanije. Oni navode osnovne probleme društvenih mreža, a između ostalog, svjesno stvaranje ovisnosti u cilju zadržavanja korisnikove pažnje, te problem poslovanja gdje, radi svoje dobiti, “prodaju” korisnikovu pažnju oglašivačkim kompanijama, a što vremenom postaje ozbiljan problem.
Problem poslovanja društvenih mreža
Problem, kako navode, ogleda se u tome da su društvene mreže naizgled besplatne, a sve što se “naplaćuje” jeste korisnikova pažnja. Kompanije koje se oglašavaju preko društvenih mreža plaćaju prostor za oglašavanje dok zauzvrat društvene mreže daju određenu garanciju da će njihov proizvod vidjeti osobe zainteresovane upravo za taj proizvod. Sve socijalne mreže vode međusobnu bitku za korisnike, a svoje algoritme i funkcije tih mreža usmjeravaju za dobit korisnikove pozornosti.
O tome najviše govori Tristan Harris, koji je centralna figura ovog dokumentarnog filma, suosnivač Centra za ljudsku tehnologiju i bivši uposlenik Googlea. On govori o tome kako društvene mreže imaju cijele ekspertske timove koji rade na načinima iskorištavanja ljudske slabosti. On navodi da su takvom funkcionisanju svi korisnici mreža, bez izuzetka, podložni za razliku od nekih tradicionalnih medija koji sprječavaju oglase na primjer na jutarnjem dječijem programu. Ukoliko ne želiš oglase na društvenim mrežama to moraš platiti. Slobodu svoje pažnje doslovno plaćaš.
Umjetna inteligencija društvenih mreža
Umjetna iteligencija društvenih mreža radi na principu prikupljanja informacija o korisniku (šta je gledao, šta je lajkao, šta je podijelio itd.), na osnovu čega mu preporučuje slične oglase, tekstove, video klipove i sl. Npr., ako se korisnik zainteresovao za gledanje videa na Youtubeu o teorijama zavjere ravne zemlje ili za video klipove anitvakserskog pokreta, Youtube će mu davati preporuke sličnih video klipova ili neke druge teorije zavjera. Nuđenjem onoga što nas interesuje umjetna inteligencija zadržava korisnika “online”. Takvo funkcionisanje mreže može odvesti korisnika u krajnost i isključivost, jer nema mjesta za opozitna mišljenja.
Zanimljivo je da se u filmu govori da umjetna inteligencija ne zna šta je istina, a šta laž. Ona nema mogućnost raspoznavanja i najvjerovatnije to neće nikada imati. Umjetnom inteligencijom, ipak, upravlja čovjek koji joj zadaje operaciju i zadatak pronalaska sadržaja koji će korisnika zadržati nad ekranom. Sve u svrhu da ljudi sa novcem mogu doći do svojih ciljeva. Ostavljen je prostor za moćnike i manipulaciju koja može biti za društvo, itekako, štetna.
(Ne)kontrolisanje lažnih informacija i širenje mržnje
Koliko može biti opasno jednostrano dobijanje informacija ali i nekontrolisanje (ne)tačnih informacija govori primjer afere “Pizzagate”, kojeg su, između ostalih, naveli u filmu. Naime, 2016. godine cirkulisale su netačne informacije društvenim mrežama da su picerije koristile CP (chesse pizza) kao kodno ime za “child pornography” odnosno dječiju pornografiju, a da su podrumi picerija korišteni za zloostavljanje djece. Također, informacije su povezivale i neke ljude iz vrha Demokrastke stranke u SAD-u. Takve informacije su djelovale na 28-godišnjaka iz Sjeverne Karoline koji je naoružan ušao u piceriju “Comet Ping Pong” te pokušao osloboditi djecu. Uspostavilo se da ta picerija nije imala čak ni podruma.
Također, naveli su primjer genocida nad muslimanima u Myanmaru, a kao glavnog krivca navode kompaniju Facebook koja je odigrala veliku ulogu u širenju govora mržnje i nasilja, a oni to nisu spriječili. Zabrinjavajuće je što društvene mreže mogu dovesti do polarizacije društva gledanjem i čitanjem sadržaja koji vodi do narednog sličnog sadržaja. Na taj način one same isključuju alternativne opcije. To nažalost vodi i u radikalizaciju, a u najmanju ruku potresa temelje demokratije.
Kakve to veze ima sa muslimanima?
Napredak moderne tehnologije je i vjernicima omogućio brže širenje poruka vjere. Mnoge poruke se šire kao nikada do sada. Različite skupine šire različita uvjerenja. Nažalost, postoje i radikalne skupine muslimana koje također nastoje pridobiti pažnju ljudi zbog vlastitog interesa npr. ISIL. Zbog toga funkcionisanje društvenih mreža, kako stručnjaci navode, može biti štetno i za muslimana koji je započeo svoje vjersko interesovanje upravo preko interneta. Ukoliko takav musliman uđe u vrtlog informacija o gore navedenom ekstremnom pokretu nažalost velike su šanse da i sam postane takav.
Primjetno je da internet, koliko god nudio širok asortiman informacija, ljudi, a najviše je izraženo kod vjernika, postaju isključivi, a nakon ovog dokumentarnog filma nam je jasno i zbog čega. Mašina, koju ne interesuje da li je istinito ili ne, da li je dobro ili ne, predlagat će ono što naš profil interesuje.
Pri gledanju filma mi je naumpao hadis Muhameda, a.s., u kojem je i upozorenje i na neki način rješenje: “Pred kraj vremena pojavit će se varalice i lašci koji će vam prenositi hadise koje niste ni vi, ni vaši predhodnici čuli. Pričuvajte ih se i klonite ih se i ne dozvolite da vas odvedu u zabludu ili da vas zbune.’’
Gdje je rješenje?
Dokumentarni film predviđa društvenu katastrofu. Ne isključuje i druge katastrofe ali, ipak, govori da svi algoritmi društvenih mreža i umjetna inteligencija funkcioniše na osnovu ljudskih parametara i aktivnosti. Mi možemo promjeniti mnogo toga i naša budućnost je u našim rukama. Ukoliko budemo pametno koristili medije i sredstva prijenosa informacija, ukoliko budemo sami kreirali istinit i autentičan sadržaj nećemo biti dovedeni u zabludu. Provjeravanje informacije je obaveza. Čovjek sam stvara svoje posljedice. Ljudski um ništa ne može zamijeniti. Ljudsko prosuđivanje između dobra i zla, između istine i neistine, je rješenje ovog problema.
Također, jedna od metoda koja je prepoznatljiva u islamskim naukama je sened odnosno lanac prenosilaca. Tačnost inforomacije se traži u samom izvoru, taman da je jedan u lancu nepouzdan ta infromacija nije pouzdana. Na osnovu ove metode naši inžinjeri bi možda trebali napraviti digitalnu provjeru puta informacije do krajnjeg korisnika s tim da sam korisnik može doći do samog izvora nastanka informacije.
Musliman je čovjek kojeg je Bog Svevišnji zadužio da razlučuje dobro i zlo, da odvaja istinu od neistine, Bog je dao čovjeku Kur’an, kao dopunu i potporu ljudskom razlučivanju. Sam Kur’an je El-Furkan, onaj koji razdvaja istinu od neistine.
